~°°Ne slušaj cajke,umri prirodnom smrću...°°~

Kiss je grupa koja je promijenila glazbenu kartu svijeta u vrlo kratkom roku, premda joj u početku karijere nitko nije davao niti miligram šanse za bilo kakav, makar i minimalan uspjeh. Međutim, desilo se upravo suprotno. Nadmašivši u kratkom roku pionire glam rocka, New York Dollse i Alicea Coopera, na čijim su idejama dijelom i izrasli, Kiss je objavio nekoliko ploča koje su još i dan danas apsolutni klasici, ne samo rocka, nego i kompletne glazbene scene.



Iako su visoku kvalitativnu razinu održali tek 5 – 6 godina, to je bilo dovoljno da postanu jedan od najvećih bendova svih vremena, sa najodanijom vojskom obožavatelja. Otkrijte Kiss misterij. Jer kao što je jednom rekao Gene Simmons; ovo sve što ćete čitati o njima nije legenda nego – istina.

Zamislite da već dobro oznojeni sjedite u studiju Milijunaša, a rješavanje životne egzistencije u vidu mogućeg osvajanja milijun kuna, ili možda još bolje dolara, ovisi o ovom pitanju: Chaim Witz, Stanley Eisen, Peter Criscoula i Paul Frehley, prava su imena članova jedne od ovih skupina: a) Quiet Riot b) Metallica c) Pantera d) Kiss. Pretpostavimo da ne znate ili niste sigurni u točan odgovor, i koristite džoker zovi, a na telefonskoj liniji vaš prijatelj, stari rocker. On bez razmišljanja odgovara kako se ovdje u stvari radi o Geneu Simmonsu, Paulu Stanleyju, Peteru Crissu i Ace Frehleyu iz grupe Kiss. Slijedi neizbježno pitanje: "Jesi li siguran?", i odgovor koji glasi: "Da, siguran sam da su navedena četvorka originalni članovi Kissa." Nakon toga dajete isti odgovor, odnosno d), pokupite brdo love, i prvo što radite, odlazite u najbliži CD shop i kupujete sve majice, jakne, slike, bedževe, našitke, ploče, kasete, CD-e i DVD-e od Kissa, naravno, ako to sve nađete na istom mjestu. I onda se probudite.

No, vratimo se mi radije u stvarnost i otputujmo vremenskim strojem četrdesetak, ili nešto manje godina unazad. Trenutno se nalazimo u New Yorku, druga je polovica šezdesetih godina 20. stoljeća, i zajedno smo s Amerom Paulom Stanleyem i Izraelcem Geneom Simmonsom, koji se iz rodnog Izraela kao devetogodišnjak doselio u New York 1958. godine. Ubrzo nakon međusobnog upoznavanja, s određenim muzičkim iskustvom uglavnom stečenim u široj javnosti nepoznatim bendovima, njih dvojica 1968. godine osnivaju grupu Wicked Lester, s kojom bezuspješno pokušavaju ući u glazbenu orbitu. Čak su i snimili jedan cijeli album, no on nije uspio biti objavljen. Nakon nekoliko godina uzaludnog traganja za muzičkim identitetom, oni raspuštaju bend, i 1973. godine odluče započeti ponovno, te pozivaju u pomoć bubnjara Petera Crissa i gitaristu Ace Frehleyja i kreću u avanturu lude vožnje muzičkim toboganom, niti ne sluteći da su upravo tada otvorili jednu od najvećih stranica cjelokupne, ne samo glazbene, već povijesti čovječanstva.

Paul Stanley daje grupi ime, Ace Frehley osmišljava logo, i ludnica je mogla početi. Želeći stvoriti dotad neviđenu glazbenu atrakciju, četvorica momaka s njujorških ulica nabacuju make – up, i pod maskama uzimaju alter ego, izražavajući time svoju drugu osobnost i skrivene želje. Tako Paul postaje 'Star Lover', Gene 'Demon Lizard', Ace 'Space Man', a Peter 'Cat Man'. U uvodnom dijelu karijere mnogi su ih izbjegavali slušati, a naročito gledati, etiketirajući ih kao 'opasan bend, nazivavši ih i 'monstrumima rocka'.

U tom početnom periodu, nisu baš imali prevelikog uspjeha, premda su 'opasni' bili samo po izgledu, obzirom da su pjevali o realnim stvarima poput ljubavi, slobodoumnosti, traženja istine ili ostvarivanja najskrivenijih snova. Prvi pravi koncert Kissovci održavaju krajem 1973. godine u New Yorku, u Academy Of Music, i to kao predgrupa Blue Oyster Cultu. Usput rečeno, samo dvije godine kasnije, na koncertu u Nassau Colisseumu, ova su dva benda zamijenili uloge, tada je Kiss bio glavni. Nakon još nekoliko zapaženijih svirki, odrađenih uglavnom po njujorškim noćnim klubovima, događa se najbitnija stvar u njihovoj cjelokupnoj karijeri.

Godina 1976. donosi ploču "Destroyer", prvu koja je dosegla platinasti tiraž, s najvećim hitom, Crissovom power baladom "Beth", koju je napisao i otpjevao za svoju ženu. Uz tu je pjesmu vezana i jedna zanimljivost. Ona je, naime, stavljena na B side singla kao 'otpadak', iz jednostavnog razloga što su singl ploče uz A, sadržavale i B stranu, i nešto se moralo naći i na njoj. Ali, dešava se nešto potpuno neočekivano. "Beth" postaje veliki hit i njihov prvi singl koji je ušao u Top 10, proboravivši jedno vrijeme na 7. mjestu američke Top ljestvice. Ta je ploča zanimljiva i po tome što se po prvi puta u ulozi producenta našao Bob Ezrin, koji je pjesmama poput "Detroit Rock City", "God Of Thunder", "Do You Love Me", a i cijeloj ploči podignuo kvalitetu sounda na daleko viši nivo u odnosu na dotadašnji. Te godine objavljuju, po mnogima nepotrebnu "Rock 'n roll Over" ploču, no njihovu slavu ništa nije moglo zasjeniti, pa tako niti jedan 'obični' album, izdan reda radi, ili 'ko zna iz kojeg drugog razloga. Ali zato nije bilo razloga da i on ne bude prodan u platinastoj tiraži.

Nightwish je finski bend, osnovan 1996 u gradu Kitee, rodnom gradu osnivača i klavijaturista u bendu - Tuomasa Holopainena. Nightwish svira glazbu koja se može ubrojiti i u power metal i u symphonic metal, čak ih se smatra jednim od osnivača symphonic metala, skupa sa sličnim bandovima kao što su Epica, After Forever, Visions of Atlantis te Within Temptation.



Od početka 2006. godine bend traži novu pjevačicu, zamjenu za Tarju Turunen, koja je otpuštena 21. listopada 2005. na njihowom zadnjem koncertu u Hartwall areni u Helsinkiju.

Iron Maiden, danas sinonim heavy-metala, osnovan 1975. Njegov osnivač Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 24 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best-off, 13 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija.



POVIJEST
Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje.

Steve Harris i gitarista Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk.



Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson.



U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes.



The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod enormnom cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice

I na kraju osnivač band-a.

Nirvana je bila svjetski poznata i popularna muzička grupa koja je začela grunge smjer u glazbi.

Sa svojim singlom "Smells Like Teen Spirit" iz albuma Nevermind (1991), Nirvana nirvana je postala svjetski poznata, a osnovana je 1987. godine u Seattleu.

Druge grunge grupe iz Seattle-akao što su Alice in Chains, Pearl Jam i Soundgarden su isto tako stekle dozu popularnosti, tako da je u vrijeme 1990tih godina alternativni rock postao vrlo često slušana muzika.

Frontman grupe Nirvana, Kurt Cobain je bio fatalna ličnost, i koji se smatrao "govornikom generacije". Kurt Cobain je bio uzrok raspada Nirvane. Nedugo nakon posljednjeg koncerta održanog u Ljubljani 1992. godine, Cobain si je prosuo mozak sačmaricom.

Nirvana je svojevrstan fenomen u glazbi, specifičan po tome što je ostao izuzetno popularan u godinama koje dolaze i po orginalnim, ali novoizdanim radovima i do osam i više godina nakon smrti. Naime, Nirvana - Krut Cobain je u relativno kratkom periodu glazbene aktivnosti bio izuzetno produktivan i snimio je mnogo radova od koji neki nisu ušli u završne verzije albuma.

System Of A Down je kalifornijski glazbeni sastav, osnovan 1994 , koji spaja razne vrste glazbe u jednu. Njihova glazba obuhvaća metal, nu metal, hardcore metal, te armensku narodnu muziku. Ime System of a Down potječe od Darona Malakiana, jednog od članova sastava, koji je napisao stih "Victims of A Down", gdje "A" znači Amerika.



Biografija
1993. dva muzičara koja su do tada bila nepoznata (i na lokalnoj muzičkoj sceni) su se upoznali slučajno na snimanju spota za druge bendove.

Veza između njih uspostavljena je odmah, zato što su imali isti pogled ka muzici, politici i kulturi uopšte. Nedugo zatim, Serj Tankian i Daron Malakian odlučili su da osnuju zajednički bend, koji su nazvali "Soil". Prilikom narednog snimanja upoznali su Shava Odadjiana. Shavo je uspio da pristupi bendu, dokazavši da je sposoban basista i tako postavši stalan član. Prvoodabrani bubnjar, Andy Khatchadurian, je brzo zamijenjen sa John Dolmayanom.

Svi članovi benda dijele sličnu etničku prošlost; Serj i John su rođeni u Lebanonu, Shavo je rođen u Jermeniji, a Daron ima jermensko porijeklo. Ovo je doprinjelo da članovi benda sviraju muziku sa primjesama jermenskog folklora. Nakon nekog perioda bend odlučuje da promijeni ime u nešto što bi odgovaralo muzici koju oni sviraju. Odlučuju se za ime "System Of A Down", koje je bazirano na pjesmi koju je Daron napisao, pjesma se zvala "Victims Of A Down." Treći demo projekat je imao veliki uspjeh. Projekat je producirao muzički urednik Rik Rubin. Pjesme su pjevane u Viper Room clubu u Holivudu. Iako svi članovi planiraju solo projekte, bend nastupa u istom sastavu.



Članovi grupe
Vokal / Keyboard / Gitara - Serj Tankiany
Gitara / Vokal - Daron Malakian
Bass - Shavarsh "Shavo" Odadjian
Bubnjevi - John Dolmayan

Evo ovako... Ovaj blog je isključivo za metalce i rockere... Svi drugi su isto dobro došli,ali samo nemojte srat o cajkama i blablat o cajkama.... Ovaj blog je posvećen metalu i rocku i nadam se da ga nitko neće uništiti svojim jadnim komentarima... A i ako bilo tko ostavi neki ružni komentar ili spam biti će prijavljeni BLOG EDITORU ili ADMINISTRATORU.Tak da nemojte se uopće truditi ostavljati glupe komentare...

ŽIVIO METAL...

Evo za početak nešto o Black Sabbath .



Država: Velika Britanija
Članovi: Ozzy Osbourne
Tony Iommi
Geezer Butler
Bill Ward
Adam Wakeman
Karijera: 1969. -
Žanr: Heavy Metal
Hard Rock
Izdavač: Warner Bros.
I.R.S. Records
EMI
Epic Records
Sanctuary Records

Black Sabbath je engleski heavy metal/hard rock bend smatra se jednim od osnivača heavy metala. Osnovan je 1969. u Birminghamu.

Biografija
Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim riffovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata. Black Sabbath je izdan 1970. godine i debitirao je na britanskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom Paranoid. Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput Black Sabbath, War Pigs i Iron Man, no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima. Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album Master Of Reality, još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom Sweet Leaf, kao i hitovi Into The Void i Children Of The Grave. Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. Vol. 4 koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila (Snowblind) koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, Sabbath Bloody Sabbath koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo. Sabotage (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je Technical Ecstasy (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon Technical Ecstasy Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio Never Say Die!, ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajući povratak s Heaven And Hell albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma Seventh Star (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je Reunion, live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.